Većina staza utrke prolazi planinom Strahinjčicom i okolnim bregima koji okružuju grad Krapinu.

​

Strahinjščica je srednje visoka planina, strmih strana, koja povezuje Ivanščicu na istoku s Kostelskim gorjem na zapadu i zajedno s njima dijeli Zagorje na dva dijela. Njezin hrbat izdužen je smjerom istok - zapad u duljini od oko 21 km i odlikuje se veoma strmim padinama pa poprečni presjek Strahinjščice nigdje nije veći od 3 kilometra. Većinom je pokrivena šumom, ali ima neke osobine visokoga gorja. Zahvaljujući svojem planinskom karakteru i blizini grada Krapine, vrlo je zahvalna za izlete.

​

Nema izrazitog vrha a najviša kota – 846 metara nalazi se na sjevernom grebenu nekoliko metara od stabla velike bukve. Kako je vrh – greben obrastao visokim stablima bukve sa njega nema dobrog vidika.
U profilu glavnog grebena od zapada prema istoku ističe se nekoliko uzvisina – vrhova: Slon 445 m, Gorjak 678 m, Goleš 685 m, Sušec – 846 m i Sekolje 738 m, a dalje od planine uzdižu se brdo Sv. Jakova – 474 m i Veternica – 511 m.

​

Strahinjčica se nad Krapinom (176 m) uzdiže strmo u vis kao ogroman i oštro nagnut krov nad okolinom i daje cijelom kraju poseban izgled. Bokovi grebena su skoro okomiti, prekriveni su gustom šumom: sa južne strane prevladava hrast, a sa sjeverne strane bukva s niskim grmljem.

​

Flora Strahinjčice vrlo je bogata, utvrđeno je oko 1000 različitih vrsta viših biljaka (dr.sc. Ljerka Regula – Bevilacqua). Strahinjčica je i jedan veliki orhidejski vrt jer su na tom području zabilježene čak 32 vrste i podvrste orhideja.

Iz grebena tu i tamo strše visoke stijene (Jelenske pećine) i kameni stupovi koji strmoj gori daju alpski izgled. Planina – gora ima izrazite crte visokog gorja – veliku strminu i duboko usječene jaruge i klance koji u nekoliko krakova vode do njezinog podnožja.

​

Počeci posjećivanja Strahinjčice vezani su za početak razvoja planinarstva u Hrvatskoj (prvo markiranje 1892. godine, prokrčenje puta na Goleš 1899. godine). Porast obilaska planini povezan je sa izgradnjom i otvorenjem planinarske kuće (otvorena 1951. godine), te sa prokrčenjem i obilježavanjem staze od Krapine, odnosno željezničke stanice Žutnica do planinarske kuće i prema vrhu Sušec.

Daljem porastu posjeta pridonjelo je obilježavanje dionice ZPP-a od Trakošćana do kuće 1957. godine, a naročito proboj makadamske ceste (1963. godine), te također otvorenje planinarskih obilaznica “Štajersko – zagorska krožna pot” (1968. godine), te “Kajbumščakov put” (1979. godine).

​

Preuzeto sa www.pd-strahinjcica.hr